
Nekada davno, u tkanju stvarnosti, otvorila se zečja rupa – nevidljiva za one koji nisu bili spremni vidjeti. Oni koji su zakoračili kroz nju nisu se vratili isti.
Baš kao Alisa, nekolicina izabranih prošla je kroz pukotinu između svjetova. Tamo su otkrili skrivene istine i simbole razumljive samo onima koji su se usudili tražiti. Vrijeme se rastezalo, a logika se povijala pred nečim dubljim.
Kada su se vratili – ako su se uopće vratili – donijeli su sa sobom nešto neuhvatljivo: žar koji ih je pokretao i polet koji ih je tjerao da traže dalje. Tako je nastala njihova Udruga. Njezin simbol nije bio nešto opipljivo, već nešto što se osjeća – titraj, frekvencija koja povezuje one spremne slijediti zeca u nepoznato.

